“Pa što osjećaš u tom trenutku?” pitala sam klijenticu preko puta mene. Nakon dužeg propitivanja same sebe, rekla je, kao sa nekom zadrškom: “…pa onu emociju koju ti voliš.”

Bilo mi je zanimljivo kako, iako je osjećala ljutnju (i svatko normalan bi ju u njezinoj situaciji osjećao), nije mogla ni izgovoriti riječ, pa pretpostavljam da bi dopuštanje samoj sebi da ju osjeti bio još teži čin. A baš joj je to trebalo…

Volim ljutnju, istina je, ali nije uvijek bilo tako. Nekada mi je to bio “zabranjen” osjećaj. Nisam smjela vikati na starije od sebe, morala sam biti pristojna. Ako bih se potukla s najboljim prijateljem (a znali smo se potući kao djeca) onda to “nije bilo lijepo” i trebam to prestati raditi odmah. Ne daj Bože da nešto prigovorim, ne bih nikako dobro prošla. Ono što su moji roditelji željeli je da se ne ponašam agresivno, ali kako nisu znali razdvojiti agresiju od ljutnje, i naučiti me razlici,  ja sam u svojoj glavi sve to protumačila kao zabranu da se naljutim. Nismo znali da je agresija samo (jedna od ) manifestacija ljutnje i trebale su proći godine da naučim.

Kasnije, kad sam malo narasla, u svakom konfliktu bih osjećala neugodno nadimanje u grudima i nisam znala kako da si pomognem i što da učinim da prestane. Pa sam zaključila da je najbolje izbjegavati konflikte. Možda sam se tako zaštitila od tog negativnog osjećaja u grudima, ali nisam baš najbolje rješavala probleme u odnosima ili na poslu i osjećala sam se prilično slabo i loše zbog toga. Biti uspješan u potiskivanju ljutnje zahtjeva ogromnu količinu energije i ne moram ni napominjati da bi se znalo desiti da “puknem” na krivom mjestu i u krivo vrijeme samo zato što se više ne mogu suzdržavati.

hands-coffee-smartphone-technology

 

Danas je drugačije, ne mogu reći da uvijek reagiram kako treba, ali u većini slučajeva da. Ono što sam s godinama naučila o ljutnji puno mi je pomoglo:

  1. fokus ljutnje mi je svakako na ono što je osoba učinila, a ne ono što osoba je, jer ne želim generalizirati i zbog jednog nekorektnog čina kojeg osoba i ne mora biti svjesna (ne ljute svih iste stvari) odbaciti tu osobu. Ako se pojavi agresija, nju ispraznim na svoj način (žustra fizička aktivnost može pomoći), a energiju ljutnje iskoristim da porazgovaram s tom osobom i razriješim situaciju.
  2. oprezna sam u pridavanju značenja tuđim postupcima, npr. mogu se naljutiti što me suprug ne nazove u vrijeme kad je rekao i shvatiti to kao da njemu nije stalo ili mogu s njim provjeriti što se zapravo desilo i saznati da ga je baš tada  nazvao investitor i morao je završiti razgovor). Vrlo često istim događajima dajemo različita značenja, ovisno o iskustvima, znanju, vrijednostima i uvjerenjima koje imamo. Ovo davanje značenja može izazvati puno nesporazuma pa je mudro provjeriti je li moje značenje ispravno.
  3. Uvijek propitujem što me točno ljuti? Možda to što si je osoba dozvolila da zakasni (što će me gotovo sigurno naljutiti) i to možda zato što si ja nikad to ne dozvoljavam i ako zakasnim ispričavam se sljedećih 5 minuta? Možda bih voljela da mogu tako zakasniti i osjećati se dobro? Možda joj zapravo zavidim? E, onda je vrijeme da revidiram tu svoju vrijednost: “Biti uvijek točna” i učinim ju fleksibilnijom, malo si popustim tamo gdje nema štete i s onim ljudima kojima to ne smeta.
  4. Da li je osoba povrijedila neku moju duboku vrijednost? Ako je, onda to treba dati do znanja i razmisliti da li je u redu da se družim/poslujem i dalje s tom osobom ili bi se trebali sretno razići.
  5. Ponekad se ljutnja pojavi u situacijama kada je potrebno da se zaštitim ili kad se dogodilo nešto što smatram nepravednim (npr. U situaciji kad vas netko otvoreno vrijeđa) i količina energije koju dobijem s ljutnjom, ako je usmjerim u rješavanje te situacije, a ne u agresiju, pomoći će mi da nađem rješenje i izađem iz takve situacije.

Ovo zadnje je razlog zbog kojeg, zapravo, volim ljutnju. Volim ju jer se pojavi baš onda kad ju trebam, kad me nešto  izbaci iz ravnoteže i daje mi energiju koja mi je potrebna da ponovno uspostavim tu ravnotežu. Više nema onog osjećaja u grudima jer je ljutnja slobodna u mom tijelu, i ja sam ju slobodna osjećati jer sad znam da ljutnja i agresija nisu isto.

About the author