Klijentica je došla jer već neko vrijeme osjeća pojačanu anksioznost. Žalila se na konstantni nemir, koji bi se pojačavao kod svakog odlaska na razgovor za posao. Bila je nezaposlena, nedavno se vratila roditeljima i, općenito, bila je nezadovoljna sa smjerom u kojem je išao njen život.
S obzirom na više tema s kojima je došla, a pogotovo što nisam bila sigurna koliki je stupanj anksioznosti i koliko, zbog toga, moram biti oprezna u radu, zamolila sam ju da ode na psihološko testiranje koje nije uvjet za naš zajednički rad, ali je dobra početna točka.
Ono što smo psihološkim testiranjem dobile, osim stupnja anksioznosti, je njena emotivna nestabilnost kao prvo područje rada, i manjak samopouzdanja kao drugo. Znači, anksioznost je bila prva stvar na našoj listi prioriteta zato što je zaista neugodno biti u anksioznosti dulje vrijeme. To je zapravo bila tek prva pomoć, jer da se stanje bez anksioznosti produži i zadrži, bilo je potrebno poraditi na navedenoj emotivnoj stabilnosti čijim podizanjem već uspijevamo utjecati na samopouzdanje pa je ono ostavljeno za kraj.
Nakon niza individualnih coachinga, rezultati našeg zajedničkog rada bili su svakako nestanak anksioznosti, zauzimanje boljeg stava kod traženja posla pa je ,iako je izmijenila nekoliko poslova dok smo radile, klijentica uspjela naći posao s kojim je zadovoljna i pri tome se dovoljno cijenila da je zatražila i primjerenu plaću. U konačnici je odselila od roditelja i trenutno uživa u svojoj slobodi.